Stršljenovi i druge ose
Ako ubijete osu, ona ispušta hemijski signal koji obavještava druge ose u gnijezdu da je ona napadnuta i to može privući ostale ose. Osa ne ugine nakoj ujedanja, pa čak i nakon ubijanja ose njena žaoka može biti opasna i ubosti. Na kraju ljeta ose radnici ispunjavaju svoju misiju prehranjivanja larvi insektima, a i kraljiva prestaje da hrani njih – radnike i usmjerava svoje napore na proizvodnju plodnih mužjaka i ženki i novih kraljica. Uz sve to, kraljica prestaje da proizvodi hormon koji održava ose zajedno na gnijezdu.
Evropski stršljen najčešće se gnijezdi na zaštićenim mjestima – u šupljem drveću u dvorištima, na tavanima, u dimnjacima, šupljinama u zidovima i sličnim rupama u građevinama. Najaktivniji je od juna do septembra. Europski stršljeni grade svoje sivo, ‘papirnato’ gnijezdo od prožvakanog drveta, odnosno celuloze pomiješane s njihovom slinom, a obično ima promjer od 30-40 cm. U gnijezdu može živjeti do 5000 stršljena i samo ženke imaju žalac, ali one također sačinjavaju većinu kolonije. Odrasli stršljeni hrane se slatkim tekućinama poput voća, nektara, meda i slične šećerne hrane, ali također love ostale insekte koje prožvaču kako bi nahranili svoje ličinke proteinom.
Odrasle jedinke stršljena hrane se najčešće sokovima drveta i sokovima koje isisaju iz raspucanog voća, te drugim slatkim tvarima koje nađu u prirodi. Svoje ličinke hrane proteinima, najčešće dijelovima kukaca koje uspiju uloviti. Razvijeno društvo stršljena ulovi dnevno u prosjeku oko pola kilograma kukaca.
U proljeće matica gradi koloniju i gnijezdo. Polaže jaja u ćelije koje liče na saće i insketima hrani larve. Za oko 2 sedmice larve odrastu i preuzimaju ulogu u izragnji gnijezda, hranjenju kolonije, odbrani i sl. U kasno ljeto društo je na vrhuncu razvoja i proizvode se trutovi i nove matice koje se pare i koje traže sklonište za prezimljavanje dok ostatak kolonije umire. U proljeće proces izgradnje nove kolonije počinje sa preživjelom maticom.
Stršljeni najčešće napadaju krajem ljeta i početkom jeseni u sezoni parenja.(??) Osobito agresivni postaju pred kraj sezone početkom kolovoza. Napade najčešće izazivaju ljudi svojim aktivnostima u blizini njihovih gnijezda u šumama, voćnjacima ili u kućama. Osjetljivi su na trčanje i mahanje rukama, odnosno na sve pokrete koje doživljavaju kao agresiju. Reagiraju i na miris znoja i žive boje. Stršljen ima manje toksičan otrov od drugih osa ali drugačijeg je sastava. Ubod stršljena se doživljava bolnije nego ujed ose zbog toga što se u njegovom otrovu nalazi veći udeo neurotransmitera acetilholin, supstance koja izaziva osećaj pečenja, a i žaoka mu je deblja i duža pa dublje ubada.
Azijski stršljen nalazimo u Japanu, Kini, Rusiji, Indiji i okolnim azijskim zemljama ali danas je on postao invazivna vrsta u mnogim zemljama. Dug je 5 cm, nema prirodnih neprijatelja i njegov ubod je bolniji i opasniji. Štetočina je pčelinjaka. Posebno je agresivan i zna napasti čak i ako sam prodjete kraj gnijezda.
Ose su često od koristi za čoveka. Nekoliko vrsta osa koriste ljudi kao parazite za kontrolu štetočina, kao što je u poljoprivredi. Drugi vrste osa koje su predatori pomažu u smanjenju populaciej insekata štetočina. Ose koje se hrane nektarom funkcionišu kao oprašivači i pomažu oplodnji biljnih kultura.
Do anafilaktičkog šoka dolazi iz više razloga:
– Zbog toga što je osoba alergična na ujed insekta
– Zbog toga što je ubod na nezgodnom mestu (u predelu lica ili vrata) gde otok izaziva gušenje
– Ako je osobu u proteklih nekoliko nedelja već ujeo stršljen ili osa, pa je imuni sistem postao preosetljiv na alergen
možete ublažiti vađenjem žaoke, hladnim oblogama ili pomoću tablete aspirina ili andola. Potrebno je jednu tabletu pokvasiti i prisloniti na mesto uboda, držati jedan minut, a zatim skloniti.
Autor: Jovica Sjeničić
